Obaveza obezbeđenja parničnih troškova (aktorske kaucije)

Obaveza obezbeđenja parničnih troškova (aktorske kaucije) propisana je za strane državljane ili lica bez državljanstva koja nemaju prebivalište u Republici Srbiji, a koji se pojavljuju u svojstvu tužioca pred sudom Republike Srbije (Zakon o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja).

Izuzetak od ovog pravila postoji u slučaju postojanja uzajamnosti, odnosno ukoliko srpski državljani ne bi u odnosnoj državi (čiji je državljanin tužilac) bili obavezni da daju obezbeđenje parničnih troškova. U slučaju sumnje objašnjenje o uzajamnosti daje ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.

Međunarodni ugovori koji propisuju oslobađanje od obaveze davanja obezbeđenja parničnih troškova su:

1. bilateralni ugovori između Republike Srbije i drugih država

2. konvencije Haške konferencije:

 

a) Konvencija o građanskom sudskom postupku od 17. jula 1905. godine (Službene novine  Kraljevine Jugoslavije br. 100/1930);

 

b) Konvencija o građanskom postupku od 1. marta 1954. godine (Službeni    list FNRJ – Dodatak br. 6/1962);ili

v) Konvencija o olakšanju međunarodnog pristupa sudovima od 25. oktobra 1980. godine (Službeni list  SFRJ – Međunarodni ugovori br. 4/1988).

Ukoliko strana država nije potpisnica ni bilateralnog ugovora ni konvencija Haške konferencije, Ministarstvo pravde objašnjenje o uzajamnosti daje na osnovu zakonskih propisa odnosne države kojima je regulisana ova materija, odnosno postojanja faktičke uzajamnosti. U tim slučajevima potrebno je podneti zahtev ovom ministarstvu za davanje objašnjenja.

1. Bilateralni ugovori

Republika Srbija ima zaključene bilateralne ugovore o pravnoj pomoći u građanskim i trgovinskim stvarima, kojima je regulisano pitanje aktorske kaucije, sa sledećim državama (tekstove ugovora možete pronaći na internet stranici Ministarstva pravde):

 

Alžir
Austrija
Bosna i Hercegovina
Bugarska
Velika Britanija (pod uslovima iz člana 12 Ugovora)
Grčka
Irak
Iran
Italija
Mađarska
Severna Makedonija
Mongolija 
Poljska
Slovačka 
Rumunija
Ruska Federacija 
Turska
Ukrajina
Francuska 
Hrvatska
Crna Gora
Češka Republika
Švajcarska
Slovenija
 Britanska Devičanska ostrva (pod uslovima iz člana 12 Ugovora sa Velikom Britanijom) Gibraltar (pod uslovima iz člana 12 Ugovora sa Velikom Britanijom) Australija (pod uslovima iz člana 12 Ugovora) 

2. Konvencije Haške konferencije

A.  Konvencija o građanskom sudskom postupku od 17. jula 1905. godine

Konvencija o građanskom sudskom postupku iz 1905. godine važi samo u odnosima Republike Srbije i onih država koje nisu članice naknadno usvojenih Haških konvencija od građanskom postupku iz 1954. godine i olakšanju međunarodnog pristupa sudovima od 1980. godine. S obzirom da su sve države potpisnice ove konvencije u međuvremenu postale članice jedne od ove dve konvencije, to navedena konvencija u ovom trenutku nije na snazi ni sa jednom državom.

B.  Konvencija o građanskom postupku od 1. marta 1954. godine

Države potpisnice Konvencija o građanskom postupku od 1. marta 1954. godine, a sa kojima Republika Srbija nema zaključen bilateralni ugovor, su:

Argentina
Belgija
Danska 
Egipat
Nemačka 
Island
Izrael
Japan
Maroko
Norveška
Portugal
Surinam
Jermenija
Vatikan
Kirgistan
Liban
Moldavija
Uzbekistan
 Švedska 

V.  Konvencija o olakšanju međunarodnog pristupa sudovima od 25. oktobra 1980. godine

Države potpisnice ove Konvencije, a sa kojima Republika Srbija nema zaključen bilateralni ugovor, su:

Albanija
Belorusija
Brazil
Estonija
Finska
Letonija
Litvanija
Luksemburg
Malta
Holandija
Slovenija
Španija
Švedska   
Obrazac zahteva obezbeđenje troškova Veličina: 0.02 MB
Uplatnica Veličina: 0.26 MB