Nezakonito prekogranično odvođenje ili zadržavanje dece

U slučaju nezakonitog prekograničnog odvođenja iz Republike Srbije u drugu državu, vršilac roditeljskog prava, odnosno prava na staranje može tražiti vraćanje deteta u Republiku Srbiju, odnosno ostvarivanje prava na viđanje deteta po osnovu:

1) Haške konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice dece od 1980. godine

2) Evropske konvencije o priznanju i izvršenju odluka o staranju o deci i o ponovnom uspostavljanju odnosa staranja

1) Haška konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice dece od 1980. godine („Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori”, broj 7/91)

Osnovni cilj Konvencije je da se obezbedi što hitniji povratak dece nezakonito odvedene ili zadržane u nekoj državi ugovornici i da se prava na staranje i viđanje sa detetom po zakonu jedne od država ugovornica stvarno poštuju u drugoj državi ugovornici.

Primarni uslov koji mora biti ispunjen da bi se odredbe ove Konvencije primenjivale je da je dete odvedeno u državu koja je potpisnica Konvencije i da je do nezakonitog odvođenja ili zadržavanja došlo nakon njenog stupanja na snagu u državama ugovornicama.

Koje su države ugovornice Konvencije, kao i datume stupanja na snagu možete proveriti na interent stranici Haške konferencije.

Svako lice, institucija ili organ koji tvrdi da je odvođenjem ili zadržavanjem deteta van granica teritorije Republike Srbije povređeno pravo na staranje ili pravo na viđanje (u daljem tekstu: podnosilac zahteva), može podneti zahtev Ministarstvu pravde Republike Srbije, koje je određeno kao Centralni izvršni organ za sprovođenje Konvencije. Zahtev se podnosi na obrascu, u zavisnosti da li podnosilac zahteva želi:

a) vraćanje deteta (preuzmi obrazac zahteva za vraćanje deteta)

b) ostvarivanje prava na viđanje deteta (preuzmi obrazac zahteva za viđanje deteta)

Uz zahtev je potrebno priložiti originale dokumenata ili overene kopije, kao na primer: izvod iz matične knjige rođenih za dete, odnosno venčanih za roditelje, odluke suda ili drugog organa koje se odnose na staranje nad detetom, dokumentaciju iz koje se može utvrditi da je dete boravilo na teritoriji Republike Srbije (npr. upisnica izdata od strane školske ustanove, obdaništa, medicinska dokumentacija i sl.) i bilo koja druga dokumenta koja se mogu smatrati bitnim za ovaj postupak. U pogledu dokumenata koji se dostavljaju ne zahteva se dodatna legalizacija niti neka slična formalnost u tom smislu.

Zahtev i sva dostavljena dokumenta moraju biti sačinjeni na srpskom jeziku, pri čemu se uz to mora priložiti prevod na zvanični jezik države u koju je dete odvedeno, a ukoliko to nije moguće na engleski ili francuski jezik.

Nakon prijema, zahtev za vraćanje, odnosno viđanje deteta će biti prosleđen Centralnom izvršnom organu države u koju je dete odvedeno. Centralni izvršni organ te države će preduzeti sve odgovarajuće mere radi obezbeđenja dobrovoljnog povratka deteta odnosno otklanjanja svih prepreka u ostvarivanju prava na viđanje i obavestiće sud ili upravni organ koji je dalje nadležan za sprovođenje postupka za vraćanje, odnosno omogućavanje viđanja deteta.

Podnosilac zahteva mora dokazati:

1. Da je dete imalo redovno boravište u državi različitoj od one u koju je dete odvedeno. Pod redovnim boravištem se podrazumeva mesto gde dete živi duže vreme, bez obzira na nameru deteta ili lica sa kojima živi da se tu nastani i nezavisno od upisa u evidenciju nadležnog organa ili dozvole boravka ili nastanjenja. Posebno se uzimaju u obzir porodične okolnosti i obaveze lične prirode lica sa kojima dete živi, kao i obaveze deteta koje ukazuju na trajne veze sa određenim mestom.

2. da odvođenje deteta predstavlja povredu prava na staranje u državi iz koje je dete odvedeno. Pravo na staranje može postojati i po sili zakona, bez obzira da li postoji odluka suda ili drugog državnog organa kojom je regulisano pravo na staranje. Povredom prava na staranje, u smislu člana 75, 77 i 78 Porodičnog zakona Republike Srbije (preuzmi odredbe Porodičnog zakona) smatra se odvođenje ili zadržavanje deteta od strane jednog roditelja, bez saglasnosti drugog roditelja, bez obzira da li su oba roditelja zajednički ili samo jedan, vršili pravo na staranje. Ne smatra se povredom prava na staranje nedostatak saglasnosti roditelja ukoliko je roditelj potpuno lišen roditeljskog prava, ako je roditelj lišen prava da odlučuje o pitanjima koja bitno utiču na život deteta ili je roditelj lišen poslovne sposobnosti.

3. da je podnosilac zahteva faktički vršio odnosno pravo na staranje, odnosno pravo na viđanje nad detetom u trenutku odvođenja ili zadržavanja.  

4. da dete nije navršilo 16. godinu života.

Odluka suda ili upravnog organa, na osnovu ove Konvencije, u vezi sa povratkom deteta neće se smatrati meritornom po bilo kom pitanju u vezi sa pravom na staranje.

Konkakt:

Ministarstvo pravde Republike Srbije

Sektor za međunarodnu pravnu pomoć

Beograd, Nemanjina 22 – 26

2) Evropska konvencija o priznanju i izvršenju odluka o staranju o deci i o ponovnom uspostavljanju odnosa staranja

Svako lice kome je odlukom nadležnog organa priznato pravo na staranje nad detetom koje je protivpravno odvedeno u drugu državu, uz kršenje odluke o staranju, može pokrenuti postupak priznanja i izvršenja navedene odluke u državi u koju je dete odvedeno, po osnovu Evropske konvencije o priznanju i izvršenju odluka o staranju o deci i o ponovnom uspostavljanju odnosa staranja (“Sl. list SRJ - Međunarodni ugovori”, br. 1/2011).

Primarni uslov koji mora biti ispunjen da bi se odredbe ove Konvencije primenjivale je da je dete odvedeno u državu koja je potpisnica Konvencije i da je do nezakonitog odvođenja ili zadržavanja došlo nakon njenog stupanja na snagu u državama ugovornicama

Koje su države ugovornice Konvencije, kao i datume stupanja na snagu možete proveriti na interent stranici Saveta Evrope.

Lice kome je povređeno pravo na staranje, u smislu ove Konvencije, može podneti zahtev Ministarstvu pravde Republike Srbije, koje je određeno kao Centralni izvršni organ za sprovođenje Konvencije. Podnosilac zahteva, uz zahtev za priznanje i izvršenje odluke o staranju, treba da podnesi zahtev za vraćanje, odnosno ostvarivanje prava na viđanje deteta, u zavisnosti od odluke nadležnog organa:

a) vraćanje deteta (preuzmi obrazac zahteva za vraćanje deteta)

b) ostvarivanje prava na viđanje deteta (preuzmi obrazac zahteva za viđanje deteta)

Jedan od uslova koji mora biti ispunjen je da dete nije navršilo 16 godina.

Uz zahtev je potrebno priložiti dokument kojim se ovlašćuje centralni organ zamoljene države da deluje u ime molioca, odluku suda ili drugog organa koja se odnosi na staranje nad detetom sa potvrdom izvršnosti kao i bilo koja druga dokumenta koja se mogu smatrati bitnim za ovaj postupak. U pogledu dokumenata koji se dostavljaju ne zahteva se dodatna legalizacija niti neka slična formalnost u tom smislu.

Zahtev i sva dostavljena dokumenta moraju biti sačinjeni na srpskom jeziku, pri čemu se uz to mora priložiti prevod na zvanični jezik države u koju je dete odvedeno, a ukoliko to nije moguće na engleski ili francuski jezik.

 

Kontakt:

Ministarstvo pravde Republike Srbije

Odeljenje za međunarodnu pravnu pomoć 

Beograd, Nemanjina 22 – 26

 

 

Evropska konvencija zahtev za viđanje Veličina: 0.1 MB
Evropska konvencija zahtev za vraćanje Veličina: 0.1 MB
Haška konvencija zahtev za vraćanje Veličina: 0.09 MB
Haška konvencija zahtev za viđanje Veličina: 0.09 MB